Govorno – jezični razvoj

Govor je osnovno sredstvo komunikacije među ljudima. Od prvog dana života djeca usvajaju znanja i vještine potrebne za budući razvoj govora.

Najznačajniji period za razvoj jezika i govora je od 1. do 5. godine. Govor nastaje sukladno određenoj kronološkoj dobi djeteta, u određeno vrijeme fizičkog i kognitivnog razvoja, s određenim redoslijedom pojavnih oblika. Faze u razvoju govora iste su za sve jezike svijeta i za svu djecu svijeta. To znači da svako dijete mora proći kroz sve faze i da je redoslijed faza uvijek isti. Obrativši pažnju na govor male djece može se primijetiti da između djece koja usvajaju jezik u normalnim okolnostima postoje individualne razlike. Neka djeca usvajaju jezik sporije i s poteškoćama, dok druga djeca u istom okruženju jezik usvajaju brže i lakše. Tempo razvoja govora pod utjecajem je genetike, ali je značajno ovisan i o okruženju u kojem dijete živi te poticajima kojima je dijete svakodnevno izloženo. Razvoj dječjeg govora složen je proces koji je moguć isključivo u uvjetima ljudskog okruženja. Obitelj je najbliže i najprirodnije okruženje djeteta i zato ima najveću ulogu u procesu dječjeg razvoja, uključujući i razvoj govora. Stoga je važno znati kako osigurati optimalne uvjete za razvoj dječjeg jezika i govora te spriječiti nastanak govorno-jezičnih  poremećaja.

U predškolskoj dobi razvoj djetetova jezika i govora odvija se osobito brzo: rječnik se popunjava tisućama novih riječi, poboljšava se izgovor, rečenice postaju bolje oblikovane i bogatije. U dobi između 3 i 6 godina djetetov rječnik raste nevjerojatnom brzinom. Tako, u dobi od 3 do 4 godine, rječnik se od petstotinjak riječi gotovo utrostručuje. Od četvrte do pete godine rječnik raste od 1,5 do 2 tisuće riječi. Petogodišnjak koristi čak do tri tisuće riječi, a do navršene šeste godine rječnik se opet udvostručuje do šest tisuća riječi. Taj se razvoj najvećim dijelom događa zahvaljujući kvalitetnoj komunikaciji djeteta u obitelji. Ako smanjimo poticajnu komunikaciju riječi ostaju u pasivnoj komunikaciji što počinje bivati problem pri školovanju. Važno je pričati djetetu često, dok ga presvlačite, dok ga hranite, kupate. Govorite što radite, kamo idete, što ćete raditi kada dođete na to mjesto i koga i što ćete vidjeti. Kad govorite, u rečenice ubacite boje. Pogledaj plavo nebo. Izrastao je žuti cvjetić. Zajedno prebrojavajte stvari.

Odgovarajte na djetetovo glasanje, bez obzira kako vam se besmisleno činilo. Pričajte mu o svojim aktivnostima dok ste mu blizu i trudite se uspostaviti kontakt s djetetom. Ponašajte se kao da imate sugovornika s kojim možete komunicirati. Važno je imati i povratnu informaciju od djeteta. Pokušajte pratiti i uvažavati djetetove potrebe za mirom i tišinom kad ono od vas to traži. Dok govorite gledajte dijete u oči kao što to činite i s drugim sugovornicima, koristite naglašeno različite intonacije. Visoke intonacije su odlične za upitne i usklične rečenice čime ćete naglasiti pitanje ili ushićenje i veselje. Oponašajte smijeh djeteta i njegove izraze lica. Čitajte svom djetetu i pričajte priče, prvo vi njemu, a onda ono vama. Osim što potiču maštu, na govornom planu priče proširuju djetetov iskaz, rečenice se gramatički oblikuju, rječnik obogaćuje. Posebno u ovom periodu naglog razvoja govora, a i u cijelom djetinjstvu, važno je da djeca imaju dobre govorne uzore. Roditelji bi se trebali truditi izgovarati točno i jasno, s pravilnim naglascima.

Dijete i govor usvaja igrajući se. Igra pokreće mozak, tijelo, maštu,  a sve to je neophodno u periodu intenzivnog razvoja dječjeg govora. Roditelji se danas sve više oslanjaju na televiziju i računalo kao sredstva koja će zabaviti njihovu djecu dok oni imaju posla, što rezultira time da se djeca sve manje druže sa svojim vršnjacima, a poznato je da je druženje djece sa vršnjacima poticajno za spontani razvoj govora. Sati provedeni ispred ekrana (TV-a, računala) su i jedan od razloga zašto se roditelji i djeca međusobno sve manje druže, što također ima veliki utjecaj na razvoj govora. Za dijalog je potrebno dvoje i zato ne gledajte TV i ne čitajte novine kada dijete traži vaš pogled goreći od nestrpljenja da vam ispriča “nešto strašno važno“. Isto tako, ne ostavljajte dijete samo dugo pred televizorom, jer iako televizija nudi mnoštvo informacija, ona omogućava jednosmjernu komunikaciju, dijete je samo slušalac i govor ne upotrebljava aktivno.

Ljudska sredina u kojoj ima obilje govornih poticaja temelj je kasnijeg djetetova razvoja jer «kapital» koji se ugrađuje u rast i razvoj djeteta, ako nije dan u pravo vrijeme, teško se nadoknađuje. Stoga je uloga obitelji u ranom djetinjstvu nenadoknadiva za kasniji jezični razvoj djeteta. Roditelji u današnje vrijeme često ne pridaju veliku pažnju čitanju djeci i nedostatno utječu na razvoj i razvijanje čitalačkih interesa i navika kod djece. Upravo je na roditeljima odgovornost da pomognu djeci da u čitanju nađu užitak, a djeci je u tome potreban primjer i uzor. Treba imati na umu da se jezik ne poučava, nego razvija.

Faze razvoja govora i specifičnosti

Prema određenim specifičnostima u načinu komuniciranja, možemo reći da se kod djece govor razvija u nekoliko faza ovisno o dobi tj.točnije o stupnju razvoja djeteta:

DOB FAZA RAZVOJA GOVORA (karakteristike)

2-6 mjeseci  – plačem iskazuje svoje potrebe- faza gukanja – vegetativni zvukovi, vokalna igra (počinje spontano proizvoditi jednostavne vokalne zvukove, artikulacijski prilično neodređene)

– ispušta zvukove koji sve više nalikuju glasovima

– glasom izražava raspoloženja- okreće se prema izvoru zvuka

6-12 mjeseci – ponavlja iste slogove više puta ma-ma, ta-ta.

– reagira na svoje ime i na imena članova obitelji

– pokušava oponašati različite zvukove

– služi se glasovima da privuče i zadrži pozornost- ponavlja iste slogove više puta- okreće se prema osobi koja govori- prepoznaje riječi za neke predmete

12-18 mjeseci – glasno brblja i oponaša glasove odraslih i zvukove iz okoline

– raspolaže sa do 20 riječi, prve riječi su obično dvosložne

18-24 mjeseca – slaže prve rečenice

– služi se više riječju nego gestom

– sebe naziva imenom

– koristi do 50 riječi

– riječi povezuje u jednostavne rečenice (2 riječi)

– koristi pitanja od 1 do 2 riječi

24 mjeseca – oblikuje svoju prvu rečenicu, najčešće od dvije riječi

24-30 mjeseci – služi se rečenicama od 2 do 3 riječi

– postavlja pitanja sa ‘što?’ i ‘gdje?’

– odgovara na pitanja sa ‘da’ i ‘ne’

– pravilno upotrebljava zamjenice: ja i ti

30-36 mjeseci – slaže rečenice s tri, četiri i više riječi

– pravilno koristi množinu imenica i glagola

– zna imenovati gotovo sve predmete koji ga okružuju

– zna verbalno tražiti predmet

36-42 mjeseca – koristi sve vrste riječi- primjenjuje gramatička pravila  u slaganju rečenica

3-4 godine – služi se višečlanim rečenicama, uglavnom gramatički točno- razumije zapovijedi koje uključuju više od dva pojma- razumije upotrebu negacije i koristi je- razumije i koristi iskaze o prošlim i budućim radnjama- zna reći svoje ime i prezime

– postavlja pitanja služeći se riječima: zašto? što? tko? kada?

– koristi sve vrste riječi u govoru

4–5 godina – služi se vremenskim i uzročnim rečenicama

– može ispričati kraći slijed događaja

– koristi odnosne zamjenice, priloge i brojeve

5–6 godina – može samo prepričati priču

– koristi složene rečenice

– pravilno koristi gramatiku

– pravilno primjenjuje nepravilne oblike glagola i imenica

– pravilno izgovara sve glasove

6-7 godina – u govoru koristi raznolik sadržaj- pravilno izgovara glasove- ima usvojene predvještine čitanja i pisanjaOkviran broj usvojenih riječi prema dobi djeteta

1-2 godine 20-50 riječi

2-3 godine do 500 riječi

3-4 godine do 1500 riječi

4-5 godina do 2000 riječi

5-6 godina 3000 do 6000 riječi

Kako poticati jezično-govorni razvoj?

Za djecu jasličke dobi:

Oponašajte zvukove predmeta, glasanje ili dozivanje životinja kako bi ih i dijete naučilo oponašati

Kad se brinete o higijeni djeteta ili ga presvlačite, verbalizirajte sve što radite kako bi shvatilo da svaka radnja ima svoj naziv i kako biste kontinuirano bili u interakciji s djetetom.

Igrajte se jačinom svojeg glasa, izmijenjujte glasne i tihe riječi/rečenice.

Vokalno se igrajte s djetetom izmenjujući različite vokalizacije.

Koristite geste i grimase u vokalizaciji.

Imenujte predmete koje koristite vi ili dijete u tom trenu.

Pjevajte pjesmice ili brojalice uz pokret.

Čitajte slikovnice, pokazujte na likove i predmete na fotografijama i imenujte ih ili oponašajte njihove zvukove/glasove.

Nemojte tepati djetetu kako ne bi naučilo nepravilno izgovarati riječi.

Koristite kratke i jednostavne rečenice u govoru.

Pružite djetetu priliku da se izrazi do kraja, imajte strpljenja da dovrši misao.

Kroz igru ponavljajte pojedine nazive stvari koje želite da zapamti.

Pokazujte djetetu fotografije s raznim predmetima i ispitujte ga “Je li to…?” s ciljem da ono odgovori s “Da/Ne” ili potvrdi/negira odmahivanjem glave.

Dajte mu jednostavne naloge kako biste se uvjerili da vas razumije.

Potičite igre pretvaranja i oponašanja svakodnevnih aktivnosti.

Za djecu vrtićke dobi:

Pružite djetetu priliku da se izrazi do kraja, imajte strpljenja da dovrši misao.

Dajte mu složenije naloge kako biste se uvjerili da vas razumije.

Potičite igre pretvaranja i oponašanja svakodnevnih aktivnosti.

Potaknite usvajanje jednostavnih prostornih odnosa pokazujući te odnose u prostoru.

Potaknite usvajanje boja – imenovanjem, bojanjem.

Potaknite uočavanje rima i riječi koje slično zvuče.

Potaknite uočavanje prvog glasa u riječi.

Potaknite brojenje, uspoređivanje čega ima više/manje?

Potaknite spajanje glasova u riječ i rastavljanje riječi na slogove.

Odvojite vrijeme da saslušate svoje dijete i odgovorite mu na njegove potrebe kako bi znalo da ste ga slušali.

Nemojte požurivati dijete da nauči govoriti

Prihvatite pogreške u govoru djeteta dok se ono razvija.

Nemojte zaboraviti da je svako dijete jedinstveno i ima vlastiti tempo razvoja.