Prevencija poremećaja izgovora
Teškoće u izgovoru nije uvijek moguće sasvim spriječiti, ali ipak moguće je mnogo poduzeti da se rizik od nastanka teških izgovornih teškoća znatno smanji. Posebno mi je važno svratiti pozornost roditeljima na štetan utjecaj dude-varalice te pretjeranog i dugog tepanja.
Prvi preventivni postupak u prevenciji poremećaja izgovora osiguravanje je psihofizičkog zdravlja te prirodnog ponašanja buduće majke prije i tijekom trudnoće radi ispravnog formiranja govornog sustava. Jedan dio teških smetnji izgovora uzrokovan je anatomskim malformacijama govornih organa nastalih tijekom embrionalnog perioda.
Prirodno dojenje bebe, osim zbog konzumiranja majčinog mlijeka, bitno je i zbog čina sisanja. Čin sisanja aktivira brojne, za razvoj bitne fiziološke sustave i strukture u dječjem mozgu i cijelom organizmu. Aktivno sisanje je jedan od najvažnijih uvjeta ispravnog formiranja kostiju i mišića lica te bebinih govornih organa. Prerano prekidanje dojenja, osim što negativno djeluje na zdravstveno stanje djeteta i emocionalni razvoj, uzrokuje nezadovoljavanje instinkta sisanja pa ga dijete pokušava zadovoljiti sisanjem raznih predmeta i prstiju.
Kada se pojavljuje prvi zub (otprilike u 5.-6. mjesecu), beba je spremna za krutu hranu koja stvara veće opterećivanje mišićnog sustava i tako stimulira razvoj govornih organa. Slabi ili neispravni razvoj vilica i zuba kao i nedovoljna pokretljivost govornih organa (njihova opća nespretnost) mogu biti uzrokovani nedovoljnim opterećenjem mišićnog sustava žvakanjem krute hrane.
Sa šest mjeseci dojenče već može piti iz šalica. Aktivno funkcioniranje usana dok pije iz šalice ili uzima hranu sa žlice stimulira pravilan rast kostiju vilica i zuba. Ne treba pretjerano usitnjavati hranu i ubacivati je u usta djetetu, bolje je da ju ono samostalno uzme usnama i žvače.
U današnje vrijeme, bebe često imaju dudu-varalicu. Svrha varalice je da «ušutka» bebu koja plače te traži majčinsku nježnost i dojenje. Osim negativnog djelovanja na psihički razvoj, varalica je u većini slučajeva štetna i za razvoj govornih organa. Dugotrajno držanje okruglog gumenog predmeta u ustima uzrokuje nepravilno formiranje vilica i zuba (nepravilni zagriz s isturenom gornjom vilicom koji ozbiljno ometa izgovor). Varalica je poželjna samo za djecu u koje je refleks sisanja vrlo slab i služi tome da ga stimulira, a zdravom djetetu ona nije nimalo potrebna.
Nije poželjno ni stvarati naviku sisanja iz bočice, prije svega zato što to zahtijeva manje mišićnog napora od prirodnog sisanja dojke pa usporava razvoj organa govora. Posebno je štetno navikavanje djeteta da noću pije slatku tekućinu iz bočice. To uzrokuje oštećenje dječjih zuba, a zubi su važan dio govornog aparata potreban za izgovor glasova. Higijena zuba i kvalitetna prehrana važan su dio prevencije poremećaja izgovora.
Vrlo čest uzrok nepravilnosti vilica i zuba su štetne navike, npr. sisanje palca i grizenje usnica i obraza. Uzrok tomu je u ranijem djetetu nezadovoljena potreba za sisanjem (kod preranog prekidanja prirodnog dojenja i kod djece koju su umjetno hranili). Stalni pritisak na kosti lica, uzrokovan stalnim sisanjem palca, prstiju ili nekih predmeta deformira kosti tijekom rasta. Tako se, zbog stalnog sisanja palca, nepravilno razvijaju prednji dijelovi gornje i donje vilica pa gornja vilica postaje isturena prema naprijed dok donja zaostaje u rastu. Gornji zubi su istureni i između vilice se stvara veliki otvor koji ozbiljno ometa izgovor. Ako beba povremeno stavlja prst ili palac u usta i siše, ne treba je sprečavati, ali je potrebno pripaziti da to ne postane navika koja prelazi granicu dojenačke dobi. Neprestano sisanje palca stvara široko područje pritiska na tvrdo nepce, pa zbog toga nepce postaje usko i visoko i remeti izgovor mnogih glasova. To sužava prolaz kroz nosnu šupljinu pa djetetu postaje teže slobodno disati na nos. U slučaju navike sisanja prstiju potrebno je skretati djetetovu pažnju na vanjske aktivnosti koje zahtijevaju angažiranje ruku (igračke, crtanje itd.).
Prevencija poremećaja izgovora podrazumijeva i pravilni uzor govora u obitelji. Najčešća greška koja vodi prema izgovornim odstupanjima je pretjerano i dugo tepanje. Ono što je za malo dijete zaista važno jest tzv. «govor usmjeren na dijete», tj. usporen, melodičan i muzikalan govor. Takav način govora poboljšava djetetovo razumijevanje. No tepanje s namjernim neispravnim izgovorom riječi štetno je za dijete jer mu predstavlja pogrešan uzor i ne dopušta da obogaćuje jezik. Normalni pravilni govorni uzor nužan je djetetu kako bi ovladalo izgovornim normama.