Rano učenje stranog jezika

Kada započeti učiti strani jezik?

Ponekad roditelje zanima kad treba početi s usvajanjem / učenjem stranog jezika. Jednostavan je odgovor na to da nikad nije prerano. Nije točno da dijete nema koristi od slušanja jezika prije nego što ga sam može proizvesti. Dijete razumije uvijek više nego što umije reći. Govoru – pri usvajanju prvog jezika, i pri usvajanju drugog jezika u prirodnoj sredini – prethodi faza slušanja. S djetetom treba razgovarati za sve vrijeme obavljanja dnevnih rutinskih radnji, kao što su hranjenje, prematanje, oblačenje, kao da razumiju svaku riječ.

Ne moramo se bojati da bi rano uvođenje stranog jezika moglo bilo kako ugroziti normalan razvoj djeteta. Mala djeca, između druge i treće godine, čiji sustav izgovora u materinskom jeziku još nije stabiliziran i koja mogu crpsti iz cjelokupnog fonda glasova što postoje u ljudskom govoru, s lakoćom će oponašati sve glasove koje im ponudite.

Znači odgovor na pitanje „Kada započeti s uvođenjem stranog jezika ? – odgovor bi bio „Što ranije to bolje, ali ipak nakon što je dijete usvojilo do određene mjere materinski jezik, posebno njegov sustav izgovora. Ali u tom slučaju treba osigurati dva uvjeta :

Prvi je uvjet da odgojitelj djeteta bude doista izvrstan stručnjak, dobar poznavalac i jezika i dječje psihe

Drugi je uvjet osiguravanje kontinuiteta učenja. Dijete brzo usvaja elemente stranog jezika , ali ih i brzo zaboravlja. Ako se ne može osigurati kontinuitet učenja kroz cijelo jasličko – vrtićko razdoblje i kasnije u školi, bolje je i ne započinjati u sasvim ranoj dobi.

Dijete, počevši s drugim jezikom u ranoj dobi, oslobađa se stranog akcenta, te postoji velika vjerojatnost da će izgovor drugog jezika usvojiti na razini izvornog govornika.

Brojna istraživanja (Petrović, 1980; Lightbown, 1985. i sl.) pokazuju da je opće snalaženje u jeziku one djece koja su rano započela s učenjem i njihovo razumijevanje slušanjem značajno bolji od onih koji su počeli kasnije.

Ciljevi dvojezičnog odgoja :

Učenje jezika je proces s otvorenim završetkom, drugim riječima, ono nikad ne prestaje. Čak i u materinskom jeziku čovjek neprestano usvaja nove riječi, posebno u raznim strukama.

Cilj roditelja može biti:

da dijete razumije strani jezik, ali da ga ne govori. To je pasivni bilingvalizam.
Ako dijete i govori stranim jezikom, to je aktivni bilingvalizam.
O apsolutnom bilingvalizmu govorimo ako se dijete u oba jezika približava standardu izvornog govornika.
Drugi jezik je onaj koji dijete usvaja nakon što je već usvojilo jedan jezik. Kad dijete istovremeno usvaja dva jezika, kažemo da je dvojezično, čak i kada je drugi počeo kasnije usvajati od prvog.

Sukcesivni bilingvalizam

Dijete je već više – manje usvojilo materinski jezik

Dijete već zna jedan jezik, pa problem odvajanja jezika ili problem spoznaje o postojanju dvaju jezičnih sustava nije u prvom planu.

Veliki broj istraživanja se bavio sukcesivnim bilingvalizmom – i to proučavajući proces usvajanja drugog jezika u globalu ili samo njegove pojedine aspekte. M. Yoshida ( 1978.) ispituje npr. usvajanje engleskog vokabulara kod malog Japanca Mikihide koji dolazi u SAD s 3,5 godina i dnevno boravi u vrtiću po 4- 5 sati. U toku 7 mjeseci svakog tjedna bilježio je iskaze dječaka te je dobio sljedeće odgovore :Jezik je putovnica za ulazak djeteta u društvenu grupu ili kulturnu zajednicu. Dva jezika omogućavaju djetetu da uđe u svijet i stekne poglede na svijet dviju društvenih zajednica.

Savjet: započnite s oba jezika što je moguće prije. Djeca u cijelom svijetu rastu kao bilingvalna, a ustanovljeno je da rani bilingvalizam nije štetan.

Usvajanje drugog jezika što ranije dovodi obično do dvojezičnosti ili bilingvalizma, dok učenje stranog jezika kasnije vodi prema bilingvalizmu.