Montessori pedagogija
Maria Montessori
Maria Montessori rođena je 1870. godine i bila je prva žena u Italiji koja je diplomirala medicinu. Svoj radni vijek započela je kao asistentica na dječjem odjelu Psihijatrijske klinike u Rimu. Dr. Montessori je svoju metodu razvila pomoću empirijskog praćenja djece.
Godine 1898. dr. Montessori je suosnivačica Talijanske nacionalne lige za edukaciju djece s poteškoćama u razvoju. 1900. godine otvorila je Medicinsko-pedagoški institut za obrazovanje učitelja i odgojitelja za skrb i njegu djece s intelektualnim i drugim poteškoćama. Godine 1901. upisala je Filozofski fakultet Sveučilišta u Rimu, gdje je studirala psihologiju, filozofiju odgoja i antropologiju. Godine 1907. otvorila je prvu Dječju kuću (” Casa dei bambini” ) u sirotinjskoj četvrti San Lorenzo u Rimu. Bila je nominirana za Nobelovu nagradu za mir tri puta: 1949., 1950. i 1951. godine. Umrla je 1952. u Nizozemskoj. Knjige koje je napisala i materijali koje je konstruirala značajno su utjecali na razvoj pedagogije u svijetu.
Montessori metoda
Montessori metoda u osnovi je jedinstven pristup tehnici učenja. Naglasak nije na podučavanju djeteta, nego se osigurava poticajna okolina koja povećava dječju prirodnu radoznalost i omogućuje mu kroz igru spontano učenje otkrivanjem. Montessori metoda u potpunosti uvažava dječju individualnost i od nje polazi. Skupine djece su mješovite dobi. Mlađa djeca uče od starijih, a starija utvrđuju znanje pomažući mlađima. Jednako tako i djeca s posebnim potrebama integrirana su u Montessori skupine. Svako dijete uspostavlja vlastiti tempo rada otkrivajući nove sadržaje ili utvrđuje ono što je već naučilo ponavljanjem vježbi uz unutrašnji osjećaj uspjeha. Kad djeca razviju osjećaj ponosa zbog vlastitog rada, uočava se sve veće samopouzdanje, osjećaj povjerenja, dobrohotnosti i radosti. Rađa se novo dijete s dobrom slikom o sebi. Uočljiv je duh poštovanja, ljubavi i mira među djecom. Dijete se uči samodisciplini te bitnim odrednicama demokracije otkrivanjem da poštovanje drugih osoba i njihovih prava znači osiguravanje poštovanja i tih istih prava za samog sebe.
Montessori okolina
Soba dnevnog boravka u vrtiću oblikovana je po mjeri djeteta. Didaktički materijali i aktivnosti su pažljivo odabrani i postavljeni na otvorene police kako bi stimulirali dječja neovisna istraživanja. Na ovaj način djeca prirodno i samostalno uče. Moto Montessori pedagogije je Pomozi mi da to učinim sam. Navike, vještine i znanja koje dijete usvoji u Montessori okolini pomoći će mu da radi efikasnije, zapaža pažljivije, da se koncentrira efektnije i da se lakše snađe u novim situacijama, bez obzira gdje se nalazilo.
Montessori materijal
Didaktički materijali s kojim se radi u Montessori ustanovama su specifični bez obzira u kojoj su zemlji na kojem kontinentu. Idejna rješenja je dala Maria Montessori. Materijali su izrađeni od drveta i obojani prirodnim bojama. Uz njihovu pomoć djeca kroz igru uče o apstraktnim pojmovima preko konkretnog. Zahvaljujući naizgled jednostavnom materijalu kod djece se razvija izvrstan matematički i induktivni način razmišljanja koji im pomaže u daljnjem školovanju i životu. Montessori materijal podijeljen je u nekoliko područja: materijal za praktični život, senzorički materijal, materijal za jezik, materijal za matematiku, materijal za zemljopis, materijal za botaniku, materijal za glazbu. Moto Montessori pedagogije je: Ništa nije u čovjekovu umu što nije ušlo kroz njegova osjetila. Baš zbog toga je materijal koncipiran tako da dijete vodi od jednostavnog k apstraktnom, od hvatanja do shvaćanja, poštujući pritom individualni ritam svakog pojedinog djeteta.
Cilj ustanove je uskoro oformiti prvu Montessori skupinu u Ivanić-Gradu.